Povijest zgrade i muzeja

Sa zapadne strane Hektorovićevog Tvrdalja, na početku Njive, predjela Starog Grada, koji se u drugoj polovici 19. Stoljeca počeo intezivno izgrađivati, podigli su 1896. godine braća Biankini veliku palaču, neorenesansnu kuću s dvorištem i vrtom u kojoj je sjedište Muzeja Staroga Grada.

Složna i radišna obitelj, četvorica sinova Jurja Biankinija, brodara i kapetana, ovom je gradnjom dala snažan pecat urbanističkoj preobrazbi Staroga Grada krajem 19. stoljeća.

Palaču su braća podigla u reprezentativne svrhe. U vrijeme gradnje samo je kapetan Dinko živio stalno u Starome Gradu, a najmlađi Ante tek se kratko zadržao u rodnom gradu spremajući se za lječnicku karijeru u Americi.

Iako složna i za otočke prilike bogata obitelj, bilo im je potrebno za dovršetak gradnje nove palače prodati staru kuću u srednoj ulici u Starom Gradu i očev veliki jedrenjak za prekooceansku plovidbu.

Na dva mjesta na palači označili su zajedništvo u gradnji: na nadvratniku ulaznih vrata prizemlja, gdje su bile velike konobe. Uklesali su uz godinu izgradnje 1896. i slova BB („Braća Biankini“), a isti monogram nalazi se i na kovanoj rešetki ulaznih vrata prvoga i drugoga kata.

Ne znamo tko je arhitekt, niti tko su graditelji koji su gradili kuću. Poznat je jedino slikar-dekorater koji je oslikao monumentalno stubište i polja iznad svih unutarnjih vrata na katovima palače. To je zadranin Ivan Zamala, koji je u isto vrijeme radio i na oslikavanju tek dovršene dominikanske crkve sv.Petra, mučenika u Starome Gradu. Također znamo da je vrt palače u klasicističkom stilu oblikovao Petar Biankini, koji je zasadio i, danas stoljetni, himalajski cedar.

Palača je velike promjene i oštečenja doživjela za vrijeme i neposredno nakon Drugog svjetkskog rata. Najprije je u njoj bila talijanksa, a onda njemačka komanda, pa partizanska bolnica, te odmah poslije rata općinski komitet komunističke partije i narodna škola šivanja za djevojke. U to vrijeme uništen je sav namještaj, obiteljska arhiva, a razbijeno je i veliko sadreno poprsje Jurja Biankinija, rad Ivana Meštrovica, koje je stajalo u holu. Poslije, pedestih godina XX.stoljeća u palači je bio dječji vrtić, a u podrumina skadište građevinskog materijala narodne trgovine. Onda se 1963. godine otvorila za posjetitelje na drugom katu palače zbirka umjetnina Juraj Plančić i od tada se palača nastojala pretvoriti u gradski muzej. Pomorska zbirka postavljena je 1967. godine., 1995. godine arheološka zbirka i glazbena škola na prvome katu, a 2003. u podrumim muzeja arheološki su depoi, a 2003. godine u centralnom dijelu podruma uređena je stalna hidroarheološka izložba. 2008. godine na prvom katu uređena je i soba sa namještajem koji je pripadao obitelji Gelineo Bervaldi, rodom iz Staroga Grada.

Palača je sačuvala unutrašnje dekoracije i raspored prostorija iz vremena gradnje. Danas je ona muzej grada i tako je ispunjena želja obitelji Biankini, koja je palaču darovala Straome Gradu, da se privede kulturnoj svrsi.

Od zbirke umjetnina do muzeja:

Godine 1959. akademski slikar Bartol Petrić započeo je akciju osnutka Zbirke umjetnina Juraj Plančić u spomen na svog kolegu i vršnjaka slikara Jurja Plančića (Stari Grad, 1899. – Pariz, 1930.). Akciji prikupljanja umjetnina odazvali su se brojni hrvatski slikari (njihova djela danas čine zbirku umjetnina XX. stoljeća), te je 1963. godine otvorena na drugom katu palaće Biankini Zbirka umjetnina Juraj Plančić (danas Galerija Juraj Plančić). Time je započeto organizirano muzejsko djelovanje u Starome Gradu.

Grupa zaljubljenika u kulturnu baštinu (Ivo Politeo, Vinko Ruževic i Antonio Botteri) uz poticaj i angažman tadašnjeg direktora Centra za zaštitu kulturne baštine otoka Hvara dr. Nike Dubokovića Nadalinija utemeljila je 1967. godine još dvije zbirke – Pomorsku (smještenu također na drugom katu palače Biankini) i Etnografsku (u Tvrdalju Petra Hektorovića). O ovim zirkama skrbili su njihovi utemeljitelji iz Staroga Grada, a organizacijski su pripadale Centru za zaštitu kulturne baštine otoka Hvara.

Godine 1995. osnovan je Centar za kulturu općine Stari Grad kojemu je uz druge kulturne aktivnosti (knjižnicarska djelatnost, organizacija kulturnih manifestacija, izdavaštvo) temeljna djelatnost bila muzejska. Te iste godine utemeljena je Arheološka zbirka (rezultat višegodišnjih zaštitnih arheoloških istraživanja na području zašticene gradske jezgre i sistematskih istraživanja kompleksa oko ranokršcanske crkve Sv. Ivana/Sv. Marije, koje su vodili stručnjaci Državne uprave za zaštitu kulturne baštine iz Splita, na čelu s arheologom dr. Jasnom Jeličić Radonić), a dio zbirke je izložen u adaptiranom prostoru prvog kata palaće Biankini pod nazivom „Stalna izložba Faros – antički Stari Grad“.

Godine 1996. utemeljena je Hidroarheološka zbirka koju je tadašnji Centar za kulturu preuzeo od Odjela za zaštitu arheološke baštine Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture. Tim hidroarheologa ovoga odjela s Mariom Jurišicem na celu, tri je godine istraživao ostatke antičkog brodoloma u uvali Duboka, nedaleko Basine na otoku Hvaru, te je bogat i desalinizirani arheološki materijal predan Centru na pohranu. Godine 2003. adaptirana je prostorija u podrumima palače Biankini i postavljena Stalna izložba Antički brodolom.

Iste te 2003. godine Centar za kulturu Staroga Grada preuzeo je i formalno od preoblikovanog Muzeja hvarske baštine vlasništvo i upravljanje Pomorskom i Etnografskom zbirkom.

2006. godine započet je proces preoblikovanja nekadašnjeg Centra za kulturu Staroga Grada u Muzej grada.

22. veljače 2007. Gradsko vijeće Grada Starog Grada na svojoj XXI. sjednici donijelo je odluku o preoblikovanju Centra za kulturu Staroga Grada u Muzej Staroga Grada i time je ovaj višedesetljetni napor Starograđana da utemelje svoj muzej dobio i svoj konačni pravni oblik.

Iste te 2007. godine novoosnovanom Muzeju donirana je zbirka namještaja i slika nasljednika obitelji Gelineo Bervaldi, te je u obnovljenoj sobi na prvom katu palače Biankini postavljena kao stalna izložba Salon Gelineo Bervaldi.

Ove je godine također Muzej preuzeo na upravljanje i Arheološki park u tzv. Remetinom vrtu, gdje su vidljivi arheološki ostaci antičkog Farosa.

Godine 2008. zaposleni su u Muzeju restaurator(ica) i arheolog(inja) i time je, nakon dvadeset godina djelovanja jedinog stručnog muzejskog djelatnika – sadašnjeg ravnatelja Muzeja, Muzej Staroga Grada postao stručno ekipirana mala muzejska ustanova.